Svjetski dan plesa slavi se od 1982. godine 29 aprila. Ovaj praznik ustanovio je Međunarodni savjet za ples - IDC ( Internacional Dance Counci) pri Unesc-u. Osnovna ideja tog dana jeste podsjećanje javnosti na ples kao umjetnički oblik izražavanja te uživanje u njegovoj univerzalnosti. Proslavlja se na dan rođenja reformatora plesa Jeana Georgesa Noverra. Svake godine se na ovaj dan širom svijeta šalje poruka nekoga iz svijeta plesa.
Povodom obilježavanja ovog dana, sinoć je, u Hotelu Tuzla organizovano Plesno veče Univerzitetskog plesnog kluba. Posjetioci su bili u prilici da vide vrhunske plesače, njihove vještine i uživaju u njihovim koreografijama. Također, bile su upriličene radionice popularnih plesova Salse i Bachate gdje su posjetioci mogli da nauče osnovne korake ovih vrsta plesova te da se zabave i na ovaj način relaksiraju. Ove radionice su jako korisne jer zapravo kroz njih vidimo i svrhu plesa kao umjetničkog izraza koji spaja ljude.
Ples prevazilazi sve političke, kulturološke i etničke barijere spajajući ljude širom svijeta i kao takvog ga treba vrjednovati i njegovati u vremenu kada je više stvari koje dijele ljude nego što ih spajaju.Ples je društvena aktivnost, jezik koji ne poznaje granice. Kao takav kroz pokrete pokazuje emocije te pruža radost onima koji plešu i koji ga gledaju. Najnovija istraživanja pokazuju da je upravo ples odlična vježba i za koordinaciju. Uz brzo hodanje, plivanje, bicikl, ples je jedan od takvih oblika aerobne vježbe. Povrede prilikom plesa su vrlo rijetke. Ples hrani dušu, čini da se čovjek osjeća ispunjenije te prvenstveno iz tih razloga plesu treba posvečivati pažnju, slaviti ga i izuzev datuma koji je internacionalno proglašen kao njegov dan.Stoga, ples treba pustit da dotakne Vaša srca i dotakne Vašu dušu.
Ove godine autor međunarodne plesne poruke je francuski plesač i koreograf Mourad Merzouk, a njegova poruka glasi ovako:
- Svaki je umjetnik ponosan na svoju umjetnost.
Svaki umjetnik će uvijek braniti umjetnost, susret s kojom je obilježio njegov život.
Zbog onoga što je našao i izgubio, i zbog čega osjeća snažnu želju dijeljenja s drugim, bilo da se radi o odjeku glasa, pronađenoj riječi, tumačenju teksta ljudstvu, glazbi bez koje bi nam se svemir prestao obraćati ili pokretu koji otvara vrata milosti.
Osjećam za ples ne samo ponos plesača i koreografa, nego i duboku zahvalnost. Ples je bio moj ulog za sreću. Postao je moja etika posredstvom plemenitosti njegove discipline. Plesom svakodnevno otkrivam svijet.
Bliskiji od svega mi drugog, osnažuje me svaki dan energijom i velikodušnošću samo njemu svojstvenima. A njegova poezija me ohrabruje.
Mogu li reći da ne bih postojao bez plesa? Bez sposobnosti koju mi on pruža da se izrazim? Bez povjerenja koje u njemu pronalazim kako bih nadvladao strahove, izbjegao puteve osuđene na propast?
Zahvaljujući plesu, uronjen,u ljepotu i složenost svijeta, postao sam građanin, pojedinac koji kroz susrete s drugima ponovno iznalazi društvene kodove, vjeran vrijednostima hip-hop kulture koja preoblikuje negativnu energiju u pozitivnu snagu.
Ples je svakodnevni izvor ponosa. Ali ja živim taj ponos duboko zabrinut, jer uočavam kod dijela mladih koji potječu iz siromašnih kvartova i koji odrastaju u frustraciji i napetosti, posvemašnji gubitak snalaženja i nemogućnost da se osmisli vlastiti život. Ja sam njihov srodnik, mi smo svi njihovi srodnici. I pokreće me, možda jače nego druge, želja, da pokažem vlastitim primjerom, da im pomognem da osjete strast za životom.
Jer nije li društvo bogatije s bogatstvom svakoga od nas?
A kultura, više od bilo kojeg drugog iskaza, ujedinjuje. Zato imajte hrabrosti, riskirajte usprkos preprekama i mržnji s kojom ćete, zacijelo, biti suočeni; ljepota svijeta će uvijek biti na vašoj strani. Kao što je ples bio na mojoj. Sa svojom jedinstvenom snagom koja čini da nestanu sve socijalne i etničke razlike, kako bi ostao samo pokret tijelâ u njihovoj čistoj ljudskosti, bićâ koja su se vratila svom pravom izrazu, jedinstvenom i zajedničkom.
Završit ću citirajući riječi Renéa Chara, koje me svaki dan podsjećaju kako nikome ne smijemo dozvoliti da nas zarobi u unaprijed napisane uloge.
“Izazovi svoju priliku, zgrabi svoju sreću i riskiraj. Promatrajući te, oni će se naviknuti na to”.
Nema komentara:
Objavi komentar